Abortus (pobačaj) i (iz)vanamaterična trudnoća

                POBAČAJ ILI ABORTUS

  -je prekid trudnoće odstranjenjem embrija ili fetusa iz maternice, smatra se da je medicinska procedura kojom se vrši prekid neželjene trudnoće. Intervencija se radi zbog smrti fetusa ili rezultira njegovom smrću. Pobačaj može nastati spontano, zbog komplikacija tokom trudnoće ili se može izazvati. Da bi se prekid trudnoće mogao smatrati pobačajem, mora se dogoditi prije 28. tjedna trudnoće, pod uslovom da dužina ploda bude manja od 35 centimetara, a težina manja od 1000 grama. U suprotnom riječ je o prijevremenom porodu. Pobačaj ima dugu istoriju i bio je izazivan mnogim različitim metodama, uključujući biljne abortifikante, upotrebom oštrih predmeta, fizičkom traumom i drugim tradicionalnim metodama. Moderna medicina koristi lijekove i hirurške tehnike za izazivanje pobačaja. Legalnost, učestalost i kulturni pogledi prema pobačaju su različiti širom svijeta. Približan broj namjernih pobačaja izvedenih u 2003. godini u svijetu iznosio je oko 42 milijuna, što je pad prema gotovo 46 milijuna pobačaja izvedenih 1995. godine.

Vrste pobačaja

  ☆Spontani pobačaj jest gubitak embrija ili fetusa zbog slučajne traume ili “prirodnih” uzroka prije 28. tjedna gestacije. Razlikujemo rani spontani pobačaj (prije 16. tjedna trudnoće) i kasni spontani pobačaj (od 17. do 28. tjedna trudnoće). Ako žena ima dva i više spontana pobačaja tada govorimo o habitualnim pobačajima. Uzroci spontanog pobačaja mogu biti anomalije zametka, anomalije spolnog sustava žene, hormonski poremećaji i bolesti majke, i insuficijencija vrata maternice.
Trudnoća se može namjerno prekinuti na mnoge načine. Razlozi za izvođenje pobačaja tipično su karakteristični kao terapijski ili elektivni.
Na terapijski se pobačaj prvenstveno misli kada ga se izvodi da bi se:  Sačuvao život trudnice

  1. Sačuvalo ženino mentalno i fizičko zdravlje
  2. Prekinulo trudnoću kojom bi se rodilo dijete sa različitim poremećajima
  3. Selektivno reducirao broj fetusa da bi se smanjio visoki rizik povezan s multiplom trudnoćom.

Metode izvodjenja pobacaja:

  1. Hirurške
  2. Lijekovima
  3. Druge metode

Prema studiji iz 1998. godine, sprovedenoj u 27 zemalja svijeta, razlozi zbog kojih žene odluče prekinuti trudnoću jesu: – odgoda ili prekid odgajanja djeteta – zabrinutost zbog prekidanja posla ili obrazovanja – pitanja vezana uz financijsku stabilnost ili stabilnost u vezi – osjetna nezrelost.   

          ☆Namerni prekid trudnoće je moguće uraditi do navršene 10. gestacione nedelje trudnoće na zahtev trudnice starije od 16 godina. Prekid trudnoće starije od deset nedelja može se izvršiti samo na osnovu medicinskih indikacija, moralno-pravnih razloga, kao i saznanja o mogućnosti rođenja deteta sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima u specijalizovanoj klinici.
Rani abortus ne povećava šanse za spontanim pobačajem, vanmateričnom trudnoćom ili sterilitetom u budućnosti, osim ukoliko ne dođe do infekcije što je retko. Mogućnost komplikacija nakon vještačkog prekida trudnoće do 10 nedelja vrlo je mala.
Intervencija se izvodi u opštoj kratkotrajnoj anesteziji, u klinici se ostaje oko sat vremena. Sama procedura traje oko 10 minuta. Već sutradan se možete vratiti svojim normalnim svakodnevnim aktivnostima. Nakon 2 nedelje se dolazi na redovnu kontrolu.

           (Iz)vanmaterična trudnoća

Izvanmaternična trudnoća jest trudnoća koja se nalazi izvan šupljine maternice. To je za život opasno stanje i po svojoj učestalosti treći je uzrok smrtnosti majke, i to smrtnosti povezane s trudnoćom.Učestalost izvanmaternične trudnoće kreće se između 0.25 i 1.4% svih trudnoća. Od 1970. godine učestalost joj je porasla četiri puta, a smrtnost se smanjila.

Gdje se može implantirati zametak?
U normalnim okolnostima oplodnja se događa u jajovodu. Oplođena jajna stanica se dijeli i putuje prema maternična šupljina. Šest do sedam dana nakon oplodnje zametak se implantira u materištu. Kod izvanmaternične trudnoće implantacija se događa izvan maternice. U 95% slučajeva izvanmaternična trudnoća smješta se u jajovodu.Vrlo su rijetke lokacije izvanmaternične trudnoće u rodnici, jajniku, trbušnoj šupljini, kao i u vratu maternice. Razlog zašto se zametak implantira u normalan jajovod i dalje ostaje nepoznat. Problem je jasniji kod jajovoda oštećenih upalnim priraslicama gdje je onemogućen prolazak oplođenoga jajašca u maternicu.Danas poznati faktori rizika za izvanmaterničnu trudnoću jesu:

1.prijašnja upala u zdjelici;

2.prijašnja izvanmaternična trudnoća;

3.prijašnji hirurški zahvati na jajovodu;

4.prijašnja operacija u zdjelici, neplodnost;

5.žene starije od 35 godina ili mlađe od 25 godina, intrauterina kontracepcija (spirala).

Kontroverzni faktori rizika su:

1.postupci medicinski potpomognute oplodnje;
2.urođene anomalije spolnog sustava, miomi, endometrioza, pušenje.

                Klinički znakovi

Izvanmaternična trudnoća danas je ginekološka bolest s najviše dijagnostičkih pogrešaka. Raznolikošću simptoma ona oponaša mnogobrojne poremećaje i abnormalnosti rane trudnoće. Izvanmaternična trudnoća ima će različite znakove i simptome ako je u akutnom ili subakutnom obliku.
¤U akutnom obliku dolazi do prsnuća jajovoda i obilna krvarenja u trbušnu šupljinu.

Subakutni oblik izvanmaternične trudnoće susreće se puno češće, u 75 do 80% slučajeva. Pacijentica se žali na jednostranu bol, izostanak menstruacije tokom nekoga vremena i oskudno krvarenje na rodnicu. Bol u donjem trbuhu najčešći je simptom izvanmaternične trudnoće.

                       Liječenje
Izvanmaterničnu trudnoću možemo liječiti na više načina:
1.ekspektativno (promatranje tokom bolesti);
2.lijekovima i hirurški.
Čim smo sigurni u dijagnozu, potrebno je odabrati plan liječenja poštujući stroge kriterije.U oko 25% rano dijagnosticiranih izvanmaterničnih trudnoća izlječenje možemo postići lijekovima. Njima se uništi trudnoća i pusti da se spontano resorbira. Najviše iskustva imamo s metotreksatom, koji je danas najčešće u upotrebi.Najčešći način liječenja tubarne trudnoće jest hirurški. Pritom se u trbuh ulazi ili klasičnim rezom ili minimalno invazivnim pristupom uz pomoć posebne kamere i instrumenata kroz najviše 4 mala reza. Može se odstraniti čitav jajovod zajedno sa zametkom ili posebnim tehnikama sačuvati jajovod i odstraniti isključivo zametak. Hirurški pristup može biti i opsežniji (odstranjenje jajovoda i jajnika, tzv. adneksektomija, odstranjenje maternice, jajovoda i jajnika, tzv. histerektomija s adneksektomijom), a određen je trenutnim kliničkim stanjem, kao i mnogim drugim faktorima:
•dobi žene;
•opsegom krvarenja;
•opštim stanjem pacijentice;
• neplodnošću, reprodukcijskim željama;
• prvom ili ponovljenom tubarnom trudnoćom;
• lokalizacijom i veličinom tubarne trudnoće i
• stanjem u trbušnoj šupljini.

Leave a comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *